Evo danas sam imala zanimljiv razgovor sa prijateljem...Pitao se zasto mu se djeca ne obrate kad imaju neki problem,nego on i njegova zena uvijek saznaju kad je vec gotovo ili kad se vise nista ne moze uradit...

A to i jeste zanimljivo da roditelji uvijek zadnji saznaju sta se desava njihovoj djeci...
Nedavno sam gledala emisiju posvecenu narkomanima i njihovim porodicama...i svi roditelji te djece su imali nesto zajednicko osim toga sto su im djeca narkomani...imali su zajednicko to da su zadnji saznali...

Sta mislite gdje se izgubi ta nit???Kako izgraditi odnos da VI budete prvi kome ce se vase dijete obratiti kada ima problem???

Bez obzira sto se mnogi roditelji trude da uspostave odnos medjusobnog povjerenja djeca imaju neku vrstu ''straha''kada se radi o nekom ozbiljnom problemu kao npr.nezeljena trudnoca,droga,alkohol i slicno.Kako reci istinu roditeljima??!!
Razgovarati,razgovarati.....i opet razgovarati,uz to analizirati postupke djece,posmatrati njihove reakcije.Nauciti djecu od malena da ''podijele '' sa roditeljima kako lijepe, tako i ruzne stvari koje im se dese.Tako ce djeca u roditeljima sve vise vidjeti prijatelje a ne samo roditelje.
Ipak mislim da je lako pametovati ali kad se nesto desi kuku pomagaj!!

Ako se od starta gradi odnos poverenja i prijateljskog ponasanja, sanse da roditelji poslednji saznaju je nesto manja.
Dete mora da zna da roditelj nije nepogresiv i da i ono isto tako ima pravo na geske.
Ako prihvatimo gresku koju je dete pocinilo bez hvatanja za glavu i prigovaranja, dete ce nam se lakse obratiti.
Ipak, slazem se, ne ovisi bas sve o roditeljima. Tu je i utcaj sredine, trenuci...
Saosecam sa svim roditeljima koji dozive ovakve strasne stvari i zelim im da se nikada ne prestanu boriti za svoju decu, cak i kada se cini da se vise nista ne moze uciniti.